Ono što odmah privlači pozornost je organizacija tržišta rada na Maršalovim Otocima. Naime, prema podacima iz studije, na Maršalovim Otocima dopušten je sedmodnevni radni tjedan, nema ograničenja rada noću, nije ograničeno trajanje ugovora na određeno vrijeme, nema zakonom propisanih otpremnina, a radnik sa 20 godina staža nema zakonom osiguran godišnji odmor.

Zanimljivo je da se SAD od Maršalovih Otoka razlikuje jedino po tome što ima zakonski reguliranu minimalnu nadnicu i radni tjedan koji traje šest dana.

Zanimalo nas je kako se zemlje s takvim propisima, tj. njihovim nedostatkom, mogu smatrati najboljima za zapošljavanje te smo stupili u kontakt s glavnim autorom studije Simeonom Djankovom.

On nam je odgovorio da rezultati studije ne pokazuju koje su zemlje "najbolje" za zapošljavanje radnika, već u kojim je zemljama poslovnim ljudima najlakše nositi se s propisima te da Maršalovi Otoci i SAD dijele prvo mjesto zbog jednostavnosti propisa.

Djankov dodaje da razvijenije ekonomije mogu trebati više propisa. Tako on očekuje da u malim i siromašnijim zemljama "najbolji" propisi budu jednostavni, a u bogatim zemljama složeniji zbog toga što bogatije zemlje imaju sofisticiraniju proizvodnju i bolje kapacitete za provođenje zakona.

Što se tiče Hrvatske, koja se nalazi na 130. mjestu po zapošljavanju radnika, Djankov ističe da većina zemalja srednje Europe ima stroge propise o radničkim pravima te da Njemačka i Francuska imaju propise jednake razine, dok su propisi u Grčkoj, Portugalu, Sloveniji i Španjolskoj još stroži od hrvatskih.